PUT PREMA SEBI

Put prema sebi špičast je. Uobičajeno je reći da je put trnovit, ali trnovit je prelagani pridjev. Trn je sitan, iako kad se napikneš na trn boli dugo, jer te smeta i stalno tinja sitna bol, no sama mi je riječ premekana. Špičašto je puno ljepše za opisati put, i puno je teže kad ti…… Continue reading PUT PREMA SEBI

BOSONOGA, IAKO JE KAO HLADNO

Bosa na snijegu. Kristalići iz svake različite pahulje škripuću, škriputaju pod toplim stopalima. Ne mogu se odlučiti koja je riječ čišća za osjet koji vraća u djetinjstvo. U vrijeme kad su snjegovi dolazili sa zimom, kad su posipali ulice i padine po kojima smo se sanjkali, kad su svojom bjelinom ocrtavali suprotnost između sreće i…… Continue reading BOSONOGA, IAKO JE KAO HLADNO

O KIŠI, KOJA NIJE MOKRA

Pričat ću ti jednom.Kako je kiša ispirala sloj po sloj. Kako je u slojevima bilo nekih elemenata koje se više nisam sjećala ni napisati. Pišu li se kao vlastito ime, fonetski, pišu li se crvenom bojom ili flomasterom koji ostavlja šljokičasti trag, a nisam ga voljela za pisanje nego za potcrtavanje, tirkiznozeleni, pišu li se…… Continue reading O KIŠI, KOJA NIJE MOKRA

OSJEĆATI LJUDE

Ljudi.Skriveni.Zakučeni.Zakočeni.Sastavljeni od fraza o kojima ne promišljaju. Od onoga što čuju i prihvaćaju kao gotovu činjenicu. Nesretni.Sretni, ako imaju granu za koju se love.Malo sretni ako svoje argumente mogu podijeliti s drugim ljudima. Argumente koji su kao baloni. Napuhani. Puni neprovjerenih istina. Pucaju. Baloni pucaju. Ne može drukčije. Ili odlete, zajedno s argumentima.Iskonski ljudi.Koji te…… Continue reading OSJEĆATI LJUDE