Uzela sam biti

“…
da sam ja crna točkica na horizontu
bi li disala
bi li nosila crveno obojane usnice da se ne vidi da je krv istekla
bi li na rubu odjeće imala izgužvani trag sjedenja na hladnom betonu
bi li vedro izgovarala zbir riječi…”

onda kad razumijem sebe

Postoje trenutci kad sjedimo ogoljeni od razmišljanja, smireni, sretni, s nenagriženim disanjem u plućima. Oni u kojima dim od cigarete dopire do mene ukopavajući se duboko u pluća, jer je lakše odavati dojam da ne možeš disati od dima, nego da ne možeš disati od osjećaja.

osmijeh i nezamućen pogled

…sjetiš se da imaš ime i da je samo tvoje… osjetiš da je tvoja snaga toliko moćna da se ne može mjeriti s mišićima od vježbanja ili olovnim okovima, daje ti i krila i zvijezde i svemir i pretvoriš se u one smjehove, osmijehe, oči i dodire od kojih si sretna. Spoznaja da možeš biti ona ja s druge strane provalije i da ne postoji prometnik koji će ti narediti u kojem smjeru moraš ići, velika je kao morsko prostranstvo.