Pričat ću ti jednom.
Kako je kiša ispirala sloj po sloj. Kako je u slojevima bilo nekih elemenata koje se više nisam sjećala ni napisati. Pišu li se kao vlastito ime, fonetski, pišu li se crvenom bojom ili flomasterom koji ostavlja šljokičasti trag, a nisam ga voljela za pisanje nego za potcrtavanje, tirkiznozeleni, pišu li se kao tvrdi kamen, kao šljunak na obali rijeke, ako smo to mogli zvati rijekom, kao klupa u parku, promočena kišom na stranom jeziku. Pričat ću ti što kiši nisam dala, što nikad neću dati. Od sebe. Od mog srca. Od moje topline zbog koje bi moj element spalio kišu. Pretvorio je u nepostojeću, čak ni u rosu.
Pričat ću ti o plesu. O muzici. Pusti me, nije glazba, muzika je. Jer kad je nešto muzičko, onda je svilenkasto i pokreće stanice u tebi. Raspadneš se na vidljive elemenate koji se prospu po podu sobe, a zbog muzike ne možeš biti nitko drugi nego Ja. Ritam ti izvuče film. Završnu špicu filma.
Pričat ću ti kako nisam snimila taj film.
Pričat ću ti kako su me stavljali na mjesta. Kao robota. Stala bih i uključila lampicu po lampicu. I započela raditi kao da nemam ništa mekano u sebi. Kao metalna mašina. I tako preko nekoliko puta, rekla bi P. I ostavljala bi rezove od hodanja po podovima, ali ne bih ostavljala sebe. Bivala sam metaliziranom na najjačoj frekvenciji. Uspješna u svemu, jaka kad su pucali, jača kad su lomili i mene i sve druge, najjača kad sam spašavala slovo po slovo, papir po papir, čovjeka po čovjeka. I uvijek tako ispočetka. Godinu za godinom, desetljećima. Bilo gdje. Na mjestu. Metalna Ona koja može sve, lampice gore, ali ona koja svijetli Ja je ugašena. Sama sam je zaboravljala uključiti.
Pričat ću ti kako se ipak sjećam svih elemenata. Kako bih da me zagrle. Jer u zagrljaju bude svega što se sjećam napisati. Što mogu i viknuti. I pustiti u suzu. I staviti u balon, napuhati ga i pustiti da ide. Zagrljaj ne možeš ostvariti ako si od metala.
Pričat ću ti jednom. Sloj po sloj. Element po element. Bogata kiša koja istječe u lokve i lokve presuše. Ptičat ću ti kako to uvijek vidim i vidim, kako sušeći se, kiša postaje mekana. Volim kišu. Kiša ispire i odnosi.
Pričat ću ti jednom.
(Z)Umiranje (O)Sjećanja 