Zovem se Majda Tometić i pišem od kada znam za sebe. U mislima, po papiru, po ceduljicama, po tipkovnici… Zapravo, ne znam jesam li prije počela pisati ili čitati. Ili sanjati otvorenih očiju. Jedan od snova, koji su uvijek u boji, je da moje priče dobiju krila. Zato su sada tu.
Volim pijuckati kavu, bez šećera. Volim kišu. Volim se smijati. A kad sam budna, promatram svijet, procesuiram i analiziram, stalno. Razgovaram sa sobom, često. Pišem, puno. Sjednem, odlutam mislima i osjetim razumsku potrebu za stvaranjem. Stalno sudaram razum i osjećaje, misli i svijet, maštu i stvarnost. Pa pišem. To sam ja.
Advertisements
