Krv boje marelice

“Stezala sam spone i istodobno ih kidala. Držala sam događaje koji su me oblikovali toliko žestoko prstima da sam mogla vidjeti kako mi sićušni šiljci čeličnih spona zaranjaju pod tanku kožu jagodica prstiju i ostavljaju mi krvave tragove koji se ne vide. Kad sam poslije pogledala u svoje prste, njihova je površina bila glatka, s lakiranim noktima i s djelovanjem kreme od badema i maslinova ulja. A kad sam odmaknula vidokrug, vidjela sam krv i rane.”

Advertisements

Obrnute stvarnosti

Vrijeme me naučilo da su stvarnosti kreativne. Ovisne su o bojama, škarama i hrapavosti zbog koje su ili podatne ili jako skliske. Nisu ni sive ni čvrste.

Koliko smo stvarnosti u svom trajanju propustili samo zato jer smo vremenu dopuštali da se pretvori u neželjeni oblik?

pogledi

Nezainteresirane poglede ili ću ugasiti ili ću ih pretvoriti u boju, miris ili zvuk. Samo da ne budu tanka crvena crta iza koje ne stoji ništa. Naučila sam, do sada, da nezainteresirani pogledi umiru, ako maknem oči u stranu ili ako kapcima zatrnem takav pogled. Brišem ga. Nestane. Nije moj, jer to nisam ja. Ja u pogledima vidim ljubičaste tratinčice, rijeke za zaljubljivanje, slova u pjesmama i slova na papiru, skrivene letove i tonove i nijanse koji pričaju priče.

gospođica djevojčica

“I onda, kad sam se pronašla, bilo mi je načas teško poslagati se u ovaj obik koji sam sada. Učinila sam to kao kad od lego-kockica slažeš toranj, a neke su kockice uporno preširoke. Posložila sam se. Od skutrene djevojčice u ovu koja sam sada. Uvijek djevojčica, s osmijehom i kad mu nedostaju samoglasnici, s cipelicama od kojih je jedna otkopčana i srebrna i onda kad su plave i s potpeticama, sa šiškama koje mi idu u oči i kada je kosa obojana i njegovana maskom od araganova ulja, s kanticom i lopaticom koje su sramežljive jer si ne znaju same pronaći prijatelje, čak i kada postoje prijatelji koje mogu nečujno i čvrsto zagrliti. “

gospođica princeza

Princezu ponekad pronađem u procjepu svojih sjećanja i svojih očekivanja gdje nastoji biti snažna za sebe, nasmiješena.
…Smanjujem, smanjim i na kraju me nema na istome mjestu. Odam se zaboravu. Princeza bude umorna.
A zaborav je metalna riječ.

svoja u ogledalu

Kad posegneš u svoju sebe, moraš stati pred ogledalo. U njemu će se zrcaliti tvoja koža i od pogleda na nju, nećeš više zaranjati dublje. Dogodit će se nestanak ljuski, svjetlucavosti i bježanja. U ogledalu će biti još jedna ti.

onda kad razumijem sebe

Postoje trenutci kad sjedimo ogoljeni od razmišljanja, smireni, sretni, s nenagriženim disanjem u plućima. Oni u kojima dim od cigarete dopire do mene ukopavajući se duboko u pluća, jer je lakše odavati dojam da ne možeš disati od dima, nego da ne možeš disati od osjećaja.