PUT PREMA SEBI

Put prema sebi špičast je. Uobičajeno je reći da je put trnovit, ali trnovit je prelagani pridjev. Trn je sitan, iako kad se napikneš na trn boli dugo, jer te smeta i stalno tinja sitna bol, no sama mi je riječ premekana. Špičašto je puno ljepše za opisati put, i puno je teže kad ti…… Continue reading PUT PREMA SEBI

NIJANSA TMURNE LJUBIČASTE

U nekom trenu tmurno će dobiti boju.Najviše volim nijansu ljubičaste boje. I pitam se jesu li boje ono čime pokrivamo stvarnost?Ako sam svijet gledala kao ljubičast, a bio je tmuran, znači li to da sam nevidljivo gledala svijet ili je svijet bojanka u koju ubaciš svoju nijansu?Ako sam zagrlila čvrsto svakoga kome je trebalo, tamo…… Continue reading NIJANSA TMURNE LJUBIČASTE

SLOVO PO SLOVO MOGA IMENA

Naposljetku, kad počneš disati, skupiš svoje ruke i u otvorene šake primiš misli. Misli oslobođene od olova. Od okretanja glave na drugu stranu. Od neiskrenosti. Od spašavanja sebe onih koji su miljama daleko od tebe, koji sjede na rubovima nekih drugih svjetova i prstom pokazuju prema tebi. Od površnosti koja je tako opasna. Površnost nekih…… Continue reading SLOVO PO SLOVO MOGA IMENA