PUT PREMA SEBI

Put prema sebi špičast je. Uobičajeno je reći da je put trnovit, ali trnovit je prelagani pridjev. Trn je sitan, iako kad se napikneš na trn boli dugo, jer te smeta i stalno tinja sitna bol, no sama mi je riječ premekana. Špičašto je puno ljepše za opisati put, i puno je teže kad ti……

KAKO UMNOŽITI ZAHVALNOST

Ušuljala se nova godina uz pomoć vatrometa, prskalica i razlivenih šampanjaca i ubrzo se samo raširila posvuda po svijetu, pala na tlo i pustila da rađanje svakog novog dana svakome od nas nosi življenje. Udahni, izdahni, sees the day. I sve se dalje nastavilo vrtjeti, klicati, biti. Sva ta slavlja, kakva god bila, vesela i……

VRIJEME TI OTME TEBE

Vrijeme te ukrade.Vrijeme je čak pomalo krvoločno. Kao neka nezasitna kvrgava zvijer koja te obujmi i drži čvrsto, istišće iz tebe dah po dah, osjećaj po osjećaj, dok ti pokušavaš udahnuti zrak i svježinu. Kao neka crna rupa bez dna koja te usiše i ti padaš i padaš i sudaraš se s rubovima koji su……

OSJEĆATI LJUDE

Ljudi.Skriveni.Zakučeni.Zakočeni.Sastavljeni od fraza o kojima ne promišljaju. Od onoga što čuju i prihvaćaju kao gotovu činjenicu. Nesretni.Sretni, ako imaju granu za koju se love.Malo sretni ako svoje argumente mogu podijeliti s drugim ljudima. Argumente koji su kao baloni. Napuhani. Puni neprovjerenih istina. Pucaju. Baloni pucaju. Ne može drukčije. Ili odlete, zajedno s argumentima.Iskonski ljudi.Koji te……

Uzela sam biti

“…
da sam ja crna točkica na horizontu
bi li disala
bi li nosila crveno obojane usnice da se ne vidi da je krv istekla
bi li na rubu odjeće imala izgužvani trag sjedenja na hladnom betonu
bi li vedro izgovarala zbir riječi…”

CRVENA RIŽA, ALGORITMI DRUŠTVENIH MREŽA I ZAŠTO MISLIM DA JE DRUŠTVO IZGUBILO KOMPAS

Društvo u kakvo želim vjerovati ne bi razvlačilo nestanak djevojčice po medijima svake šuše, ne bi imalo live -streaming otkopavanja dvorišta, ne bi se opraštalo od tijela kojega nema, i to po uzoru na plač ispred Buckinghamske palače…

TOČKA NA ZEMLJI

Najgore ti je lagati samoj sebi! Ovo je priča o tome kako sam postala čvrsta točka na zemlji. Počelo je ovako: moja me intuicija zagrlila, savijala i upozoravala dan za danom, tjedan za tjednom – Stani! Tko si ti? T.K.O. s i T i ? Bockala me po listovima, bubnjala mi po licu, kucala u……

POKUCATI SUNCU

jutarnje Sunce pothlađeno od zimske hladnoće sramežljivo jer te ne poznaje bezbojno zbog daljine zakuca po staklu i naglo se pitaš gdje si tko si zašto jesi ili zašto nisi jutarnje ti Sunce daruje slobodu i oduzme upitnike upakira te u boju toplote u sigurnost u slobodnu maštu i ti prigrliš tu svakodnevnu slobodu da……

RINGIŠPIL EMOCIJA

Volite li se ljutiti? Ljutite li se? U posljednje vrijeme čini mi se da je svijet postavljen tako da se neke zdrave emocije zaobilaze. Odnosno, zaobilaze se emocije koje bismo prikazali kao negativne, kad bismo trebali. Ali – jesu li negativne? Razmišljam o ljutnji, o bijesu. Ljutnja je lakša, opipiljivija je. Kad se ljutiš, možeš……

SPAVAJ MIRNO

U jednom trenutku bol postane konstanta. Kad izgubiš osobu koja je cijeli život tvoj stup na koji se vješaš dok si dijete kao po granama najrazgranatijeg stabla, pod kojim sjediš naslonjena i uplakana radi ratova u svijetu ili jer te neki plavooki u noćnom izlasku ne primjećuje, na koji se naslanjaš dok ogovarate televizijske emisije……

NIJANSA TMURNE LJUBIČASTE

U nekom trenu tmurno će dobiti boju.Najviše volim nijansu ljubičaste boje. I pitam se jesu li boje ono čime pokrivamo stvarnost?Ako sam svijet gledala kao ljubičast, a bio je tmuran, znači li to da sam nevidljivo gledala svijet ili je svijet bojanka u koju ubaciš svoju nijansu?Ako sam zagrlila čvrsto svakoga kome je trebalo, tamo……

HVALA, 2023.

Gledam more i kišu koja ispire obalu, kamen, šetnice. Pere pljuskovima, pere upornim udarcima o tlo nakon čega se rasprsne u tisuće kapljica odnoseći trenutke. Gledam more, pjeni se i valovima grli osjećaje, u svojoj mreži hirovitih valova pristupačno je, kao da zove na otpuštanje, na oprost. Dok gledam, pruža mi ruke da u njih……

BOSONOGA, IAKO JE KAO HLADNO

Bosa na snijegu. Kristalići iz svake različite pahulje škripuću, škriputaju pod toplim stopalima. Ne mogu se odlučiti koja je riječ čišća za osjet koji vraća u djetinjstvo. U vrijeme kad su snjegovi dolazili sa zimom, kad su posipali ulice i padine po kojima smo se sanjkali, kad su svojom bjelinom ocrtavali suprotnost između sreće i……