kišne oči

“Kiša u svojim očima čuva mir.
Mir zamotan u smotuljak
u kojemu su raspršeni krugovi,
zagubljene ptice
i trag koji si ostavio dahom
na staklu.”

Advertisements

lutka

lutka sam svaki puta kada se poskliznem prema tebi,

jer onda ležim posred sobe i nema me tko podignuti,

pokupiti s poda

i namjestiti na krevetu između dva čipkasta jastuka

bijeg

Kad bih mogla pobjeći, znaš li kuda bih pobjegla?

 Načinila bih od sebe malenu trunčicu prašine
i nestala u knjizi. Među rečenicama napisanima tebi.

gospođica djevojčica

“I onda, kad sam se pronašla, bilo mi je načas teško poslagati se u ovaj obik koji sam sada. Učinila sam to kao kad od lego-kockica slažeš toranj, a neke su kockice uporno preširoke. Posložila sam se. Od skutrene djevojčice u ovu koja sam sada. Uvijek djevojčica, s osmijehom i kad mu nedostaju samoglasnici, s cipelicama od kojih je jedna otkopčana i srebrna i onda kad su plave i s potpeticama, sa šiškama koje mi idu u oči i kada je kosa obojana i njegovana maskom od araganova ulja, s kanticom i lopaticom koje su sramežljive jer si ne znaju same pronaći prijatelje, čak i kada postoje prijatelji koje mogu nečujno i čvrsto zagrliti. “

gospođica princeza

Princezu ponekad pronađem u procjepu svojih sjećanja i svojih očekivanja gdje nastoji biti snažna za sebe, nasmiješena.
…Smanjujem, smanjim i na kraju me nema na istome mjestu. Odam se zaboravu. Princeza bude umorna.
A zaborav je metalna riječ.

jedna skroz ženska (peterburška)

… nemoguće je dočarati ili prenijeti osjećaj ovdašnje opuštenosti i prirodnosti. Ali vrijedi se podsjetiti da budemo svoje, prirodne i lijepe na svoj način.